Pravni put za naizgled nerešiv problem.
Dozvolite mi da vam predstavim drugi pravni problem na koji sam naišla u toku svoje karijere.
Ono što sam primetila jeste to da u Srbiji nemali broj ljudi nailazi na ovakve situacije i često ih smatra nerešivim.
Pokušaću da uprostim i skratim priču kako bi svima bila razumljiva, a verujem da će svi koji imaju isti ili sličan problem vrlo dobro znati o čemu govorim.
Stan je 1991. godine otkupljen od tada društvene firme, od fizičkog lica.
Fizičko lice je nakon toga u sudskim postupku izvršio “sudsko poravnanje bez veštačenja i pravne mogućnosti”. Reč je o stanu od 36 kvm i bio je nedeljiv, kako tada tako i sada.
Došlo je do fizičke deobe stana na 2 dela (2×18 kvm) bez upisa u katastar iste.
Stan je tako podeljen i prodat, odnosno prodata je jedna polovina, dok druga ne. Ugovor je u to vreme overen od strane suda o kupoprodaji 18 kvm ili 1/2.
Podsetiću vas da tih godina nisu postojali beležnici u pravnom sistemu.
Savestan kupac je nakon toga isplatio kupuprodajnu cenu na osnovu i sudske overe i nije mogao da izvrši katastarski upis svojine, niti da proda navedenu nekretninu.
U međuvremenu, uvedeni su beležnici u pravni sistem, ali ni neće overiti takav ugovor za nekretninu. Nekretnina ili stan “ ne može biti deljen sudskim odlukama”.
Klijent situaciju nije mogao da reši narednih 25 godina, iako je bio savestan kupac. Stan je kupljen od agencije, a na isti je svakako platio i proviziju, te je sačinjen ugovor na stečenu nekretninu.
Kako bi nekretninu upisao u katastar te je prodao, nakon 25 godina od savesnog sticanja, u “upravnom postupku” je trebao da pribavi redovnu:
-građevinsku i
-upotrebnu dozvolu.
Tužba pravnog lica od koga je otkupljen stan (1991. godine), kao i prodavca (prvog u nizu ove pravne priče) radi naknade štete i/ili agencije koja je vršila proveru dokumentacije kada je kupovao stan (sadašnjeg vlasnika/savesnog kupca) nije bila opcija, već je želeo da na pravno/dozvoljen način zadrži nepokretnost sa upisom svojine pred Katastrom.